Što ostaje
Neki ljudi prođu kroz vaš život a da ni ne primijetite da ih više nema, neki pak nisu nikad ni bili tu, a misliš kako su svaki dan na dispoziciji, i što se dogodi, ne dogodi se ništa jer si pustio vodu u WC-u i sve je otišlo što je nekad bilo u tebi.
Mrtav sam već treći dan.Zemlja je vlažna i topla.Crvi mi već nagrizaju tijelo a ja ne osjećam žaljenje što moja slika na nadgrobnom spomeniku više ne sliči nimalo onome što je od mog mesa ostalo.
Je li to scenarij koji nam predstoji. Ne želim ga prihvatiti.Moja je filozofija da nikad ne stanem
zmaj u hladnome vjetru
ja molim da taknem
Prometejevu jetru
Pružam ruke i molim Boga da mi nitko ne priđe bliže
, 3. studeni 2007 13:50:00 | (0) komentara
Posranica blogerima
Drage Blogerice i Blogeri i ostale manjine,
ispričavam se zbog svega napisanog u prijašnjem postu, jerbo sam se malo zbrčkao pa to nije ispalo kako treba, em mi sve pojelo, (netko biio gladan mojih riječi pa sve otišlo) valjda oni ljudi iz kutije za koje su rekli da ih nema u kutiji pa sad ispada da ih opet ima...
any way, čim zora zarudi a prvi tramvaj zazvoni, popravit ću nanesenu štetu i osvjetlati obraz naše zajednice.zabijelit će se slova preko moga posta,gdje sad samo crnilo mojih misli osta.
Ispravit ću navode i tagove, prvim klikom miša prije nego se prvi tranoranilac u zgradi u wc-u popiša...
jubito se sada svi
da obadvojici sam to rekao, i onoj maloj darkerici....jubito se i ti
, 6. lipanj 2007 4:12:00 | (4) komentara
Posranica Blogerima
Drage Blogerice i Blogeri i ostale manjine,
ispričavam se zbog svega napisanog u prijašnjem postu, jerbo sam se malo zbrčkao pa to nije ispalo kako treba, em mi sve pojelo, (netko biio gladan mojih riječi pa sve otišlo) valjda oni ljudi iz kutije za koje su rekli da ih nema u kutiji pa sad ispada da ih opet ima...
any way, čim zora zarudi a prvi tramvaj zazvoni, popravit ću nanesenu štetu i osvjetlati obraz naše zajednice.zabijelit će se slova preko moga posta,gdje sad samo crnilo mojih misli osta.
Ispravit ću navode i tagove, prvim klikom miša prije nego se prvi tranoranilac u zgradi u wc-u popiša...
jubito se sada svi
da obadvojici sam to rekao, i onoj maloj darkerici....jubito se i ti
, 6. lipanj 2007 4:11:00 | (2) komentara
Za Blog Spremni ili Ima li na blogu Boga
Da nije dragog nam Kire, nikada interent i blogovi ne bi postali ovako popularni.
Televizije i drugi mediji ovih dana jako puno prostora posvećuju internetu koji više nije društveni fenomen ili trend, već battle field na kojem nema zarobljenih.
Političari blogaju ne bi li prikupili što više glasača, popovi rade isto, studenti,sportaši, poznati i manje poznati i oni koji su to postali zahvaljujući upravo blogu.
Internetizacija nacije je u punom zamahu, a sve zahvaljujući Kiri kojem ovim putem dižem virtualni spomenik, njegov je doprinos popularizaciji interneta i dodatnoj internetizaciji nacije nemjerljiv (kao što je Severinin u sexualizaciji nacije).On je poput Prometeja hrabro položio svoje tijelo na oltar boga-bloga gdje i sada gordo stoji razapet dok mu blogo-borgo sokolovi kljucaju mozak, koji pak nikako da naraste kao što je Prometeju jetra, no bitno je da ostane tako, jer je i razmjerno tome doprinos veći.
Velike firme kupuju blog servise, internet medije, zakupljuju oglasni prostor , a internet zajednica se širi, hvala dragom Bogu , bez kontrole i cenzure.I nitko to ne može zaustaviti, jer da mogu, već bi....
e-Hrvatska, kako to mrak zvuči.Hvala ti Kiro na svim darovima koje nam daješ mantraju blogeri....
Da! Bog definitivno živi na internetu i ovih je dana posebno milostiv prema Hrvatima.
Roditelji novorođenoj djeci otvaraju blogove, ne znam, pošto sam kasno uletio u blogosferu, je li već postoji trend otvaranja bloga kućnim ljubimcima jer bih ja vrlo rado to učinio, iako nemam kućnog ljubimca (ako se ne računaju moljci,komarci,vrapci i ostala kućna gamad), a mogao bih nabaviti nekog virtualnog.
No već vidim budućnost gdje svojim pokojnima otvarate blogove.Tako Lana (najmodernije Hrvatsko ime) piše svojoj baki na Mirogoj , pardon, na Nebo:
"Draga Bako, danas smo jeli štrukle, no ni jedni nisu tako ukusni kao tvoji.Jako nam fale tvoji štrukli.Bobi je zakakao tepih jer je pod sresom zato što je mama bacila Zvonka u smeće (Bobijeva omiljena igračka).Trešnja u dvorištu je procvjetala i proljeće je skroz super prije nego što dođe ljeto koje mi je opet nekako draže jer su praznici....
A Baka joj odgovara; "Draga Lana, ovdje je sve u redu osim što mi je malo veza spora i ponekad pukne zbog proturaketnog štita što ga postavi onaj kreten Bush, no majlala sam o tome Heaven.comu i obećali su poslati Internet Anđele kontrolore da to srede, pa ćemo onda više chetati, a sada idem na wellness...itd. mogao bih još , ali ne morate baš sve saznati o dirljivoj blog komunikaciji između petogodišnje Lane i sada već 126 godišnje bake Ruže koja je napustila ovaj svijet još dok je jedini autoput bio onaj do Karlovca, a Dinamo opet ispao iz prvog kola kupa UEFE...ali to sad nije toliko bitno.Htio sam reći da nitko nije mogao tada ni naslutiti kolika će se gungula razviti iz male plastične kutije.
Nešto su nanjušili braća Tarabići u svojim proročanskim vizijama na koje su ih dok su pijani ležali ispod šljive u Paraćinu iz zajebancije poveli vanzemaljci, pa su kad su se otrijeznili svima bulaznili(a bili su nepismeni) kako će ljudi govoriti iz drvene kutije, a u kutiji ih neće biti....Čujem da tamo nki četnici chetaju , no informacija još nije potvrđena, ali čini mi se da je neki lik u Srbiji upravo na pragu da postane još veća zviojezda nego naš Kiro (iako je Kiru teško nadmašiti), ali ovaj je tvrdio da je tolika faca i da nema koja mu Folk zvijezda nije svirala, te da bi mu svirali Bach i Schopen , no da nisu jer je bio premalen, ali zato jeste Ceca.
Any Way, pokrenut je proces i ništa ga više neće zaustaviti.
A Isus da je u boljoj formi, definitivno bi pisao blog...no vjerujem da i to nije isključeno pa ga možda uskoro vidimo i na našoj Blogbuster listi, ako može
Možda to nagna i našeg Ćiru da se malo trgne...
Blog I Hrvati
i Smrt (jebi ga ne znam čemu, moram se sjetiti kasnije pa nadopišem, ali Sloboda Blogu.
U Blog U blog, prst iz nosa braćo.
Bolje Blog nego Glup.
Za Blog spremni
I tako dalje i tako dalje.
Moram priznati da sam već napisao jedan post, no progutalo mi ga, tako da sam bio popizdio, jer teško je dvaput biti genijalan, ali eto, šta mogu .
Jedite iz mog tanjura, jedite,jebite,jubotp,jedite se, jebite se, jedite se, jebite se,jubito se
, 6. lipanj 2007 3:56:00 | (0) komentara
...
Da nije dragog nam Kire, nikada interent i blogovi ne bi postali ovako popularni.
Televizije i drugi mediji ovih dana jako puno prostora posvećuju internetu koji više nije društveni fenomen ili trend, već battle field na kojem nema zarobljenih.
Političari blogaju ne bi li prikupili što više glasača, popovi rade isto, studenti,sportaši, poznati i manje poznati i oni koji su to postali zahvaljujući upravo blogu.
Internetizacija nacije je u punom zamahu, a sve zahvaljujući Kiri kojem ovim putem dižem virtualni spomenik, njegov je doprinos popularizaciji interneta i dodatnoj internetizaciji nacije nemjerljiv (kao što je Severinin u sexualizaciji nacije).On je poput Prometeja hrabro položio svoje tijelo na oltar boga-bloga gdje i sada gordo stoji razapet dok mu blogo-borgo sokolovi kljucaju mozak, koji pak nikako da naraste kao što je Prometeju jetra, no bitno je da ostane tako, jer je i razmjerno tome doprinos veći.
Velike firme kupuju blog servise, internet medije, zakupljuju oglasni prostor , a internet zajednica se širi, hvala dragom Bogu , bez kontrole i cenzure.I nitko to ne može zaustaviti, jer da mogu, već bi....
e-Hrvatska, kako to mrak zvuči.Hvala ti Kiro na svim darovima koje nam daješ mantraju blogeri....
Da! Bog definitivno živi na internetu i ovih je dana posebno milostiv prema Hrvatima.
A Isus bi danas da je u boljoj formi definitivno pisao Blog,
Roditelji novorođenoj djeci otvaraju blogove, ne znam, pošto sam kasno uletio u blogosferu, je li već postoji trend otvaranja bloga kućnim ljubimcima jer bih ja vrlo rado to učinio, iako nemam kućnog ljubimca (ako se ne računaju moljci,komarci,vrapci i ostala kućna gamad), a mogao bih nabaviti nekog virtualnog.
No već vidim budućnost gdje svojim pokojnima otvarate blogove.Tako Lana (najmodernije Hrvatsko ime) piše svojoj baki na Mirogoj , pardon, na Nebo:
"Draga Bako, danas smo jeli štrukle, no ni jedni nisu tako ukusni kao tvoji.Jako nam fale tvoji štrukli.Bobi je zakakao tepih jer je pod sresom zato što je mama bacila Zvonka u smeće (Bobijeva omiljena igračka).Trešnja u dvorištu je procvjetala i proljeće je skroz super prije nego što dođe ljeto koje mi je opet nekako draže jer su praznici....
A Baka joj odgovara; "Draga Lana, ovdje je sve u redu osim što mi je malo veza spora i ponekad pukne zbog proturaketnog štita što ga postavi onaj kreten Bush, no majlala sam o tome Heaven.comu i obećali su poslati Internet Anđele kontrolore da to srede, pa ćemo onda više chetati, a sada idem na wellness...itd. mogao bih još , ali ne morate baš sve saznati o dirljivoj blog komunikaciji između petogodišnje Lane i sada već 126 godišnje bake Ruže koja je napustila ovaj svijet još dok je jedini autoput bio onaj do Karlovca, a Dinamo opet ispao iz prvog kola kupa UEFE...ali to sad nije toliko bitno.Htio sam reći da nitko nije mogao tada ni naslutiti kolika će se gungula razviti iz male plastične kutije.
Nešto su nanjušili braća Tarabići u svojim proročanskim vizijama na koje su ih dok su pijani ležali ispod šljive u Paraćinu iz zajebancije poveli vanzemaljci, pa su kad su se otrijeznili svima bulaznili(a bili su nepismeni) kako će ljudi govoriti iz drvene kutije, a u kutiji ih neće biti....Čujem da tamo nki četnici chetaju , no informacija još nije potvrđena, ali čini mi se da je neki lik u Srbiji upravo na pragu da postane još veća zviojezda nego naš Kiro (iako je Kiru teško nadmašiti), ali ovaj je tvrdio da je tolika faca i da nema koja mu Folk zvijezda nije svirala, te da bi mu svirali Bach i Schopen , no da nisu jer je bio premalen, ali zato jeste Ceca.
Any Way, pokrenut je proces i ništa ga više neće zaustaviti.
A Isus da je u boljoj formi, definitivno bi pisao blog...no vjerujem da i to nije isključeno pa ga možda uskoro vidimo i na našoj Blogbuster listi, ako može
Možda to nagna i našeg Ćiru da se malo trgne...
Blog I Hrvati
i Smrt (jebi ga ne znam čemu, moram se sjetiti kasnije pa nadopišem, ali Sloboda Blogu.
U Blog U blog, prst iz nosa braćo.
Bolje Blog nego Glup.
Za Blog spremni
I tako dalje i tako dalje.
Moram priznati da sam već napisao jedan post, no progutalo mi ga, tako da sam bio popizdio, jer teško je dvaput biti genijalan, ali eto, šta mogu .
Jedite iz mog tanjura, jedite,jebite,jubito,jedite se, jebite se, jedite se, jebite se,jubito se
, 6. lipanj 2007 3:49:00 | (0) komentara
Vlatka i Kiro
Jebo te , pa ko je ta Vlatka Pokos da svi bruje o njoj...koliko me sjećanje služi, prodavala je davno cipele u Super Stuffu i sjećam se da nije znala što su Dokse, a onda nakon toga, sljedeća asocijacija mi je pjesma Tumba Tu BoBo ili tako nešto, te Ne tražim ništa a dala bi sve, te ono fotografiranje za neku reklamnu kampanju, koje je uostalom bilo plagijat jer identične su fotke objavljene u francuskom Photo magazinu koji se i kod nas može kupiti na kioscima....i što još znam o Vlatki Pokos....da i nije neki komad, kratka i guzava, tip žene kao Jenifer Lopez...meni najodvratniji.
I koja je najčešća moja asocijacija na Dikana Radeljaka; plastične "škure" na dubrovačkom dvoru te penthouse na Cvjetnom...
I onda puf, naslovnica Globusa...ozbiljnog političkog magazina, a kao šlag na burek..Otvoreno ...E jebla te država di takvi likovi dobivaju toliki medijski prostor....
A Vlatkica je našla utjehu kod najbolje frendice, koja joj je usto i glasnogovornica i onda ova priča kako ova jadnica plače, jeca i da joj je jako teško...a koliko vas dragih Hrvata može sebi dopustiti luksuz da tjedan dana ili čak manje ne mrdnete iz svog stana ili sobe , a da pritom ne dobijete otkaz na poslu ili pak ne popušite neke novce ukoliko se bavite privatnim buisnisom.No prototip hrvatske sponzoruše u liku drage Vlatkice nema problema s time...a kako ima još milijun njoj sličnih koje sanjaju o svom princu koji će ih guziti i financirati...njena stupidna sudbina pobudjuje interes javnosti koja to puši.Da naši totalno estradizirani mediji barem desetinu, ma što desetinu, stotinu prostora posvete nekom mladom talentiranom hrvatskom sportašu (A da nije fudbaler), studentu,znanstveniku,izumitelju,pjesniku,piscu..bilo kome sa zrno većim intelektualnim ,moralnim ili nekim drugim kvalitetama od drage nam ojađene Vlatkice..vjerujem da bi se to poput bumeranga višestruko dobrom vratilo.Ljudima treba dati podsticaja (onima koji su to zaslužili), prostora da pokažu svoje kvalitete i vratiti osmijeh na ulice kojima danju nijemo hodaju smrknuti težaci kao posudjeni iz doba Franje Tahija, dok noću izlaze lošim kokainom uznevjereni klinci sa sjekirama u rukama koji se potpuno uklapaju u scenografiju Kubrikove "Paklene naranče". Imamo ministre , za koje me toliko i ne smeta što su neki od njih lopovi, (to je valda obilježje svih političara) već što su totalne neznalice.Jadan Kiro možda i ne bi bio loš kao šef neke tvornice školskog namještaja, načelnik mjesne zajednice Koprivnice ili Virovitice, mog rodnog Imotskog ili pak Gospića, ali ministar policije....ha ha.
Nisam ja sad nešto kvalificiran i prepametan da si uzimam za pravo postavljati kriterije moralnosti,poštenja ili znanja, ali imam tastaturu i volja me napisati što hoću.Zato:
Jebo Vas Kiro,Vlatka,nogomet i plitka politika
, 3. lipanj 2007 19:08:00 | (3) komentara
Repromaterijal
Što je veći društveni progres, to mi se čini da sve više ljudi kopa po kantama za smeće,i vjerovali ili da, tu vlada dosta jaka konkurencija.Za kantu se treba izboriti, ustati se ranije, izračunati koje je vrijeme najbolje za dolazaka prije nego što je isprazne "ovlašteni čistači", a ne ipak prerano dok još nije dovoljno puna.
Tako postoje ljudi koji posebnim improviziranim priborom tzv. pecaljkama love plastične boce, kopaju kao po kovčegu punom misterija i izvlače ono što im je najzanimljivije.Svaki dan vidim tako ljude u punoj borbenoj spremi s biciklima naslonjenima na kontejnere, kako glave zagnjurene duboko u kontejner čačkaju dok im se pete jedva dodiruju s asfaltom.
A sjetim ih se svaki put kad bacam hranu, posebno kruh, za kojeg mi je rečeno dok sam bio još sasvim mali da ga uvijek treba poljubiti prije nego se baci.Pa sam se tako i maločas uhvatio kako kroz najlon vrećicu ljubim sasušeni kruh prije nego što sam ga bacio u kantu za smeće.
Tako je i Juda poljubio Isusa prije nego što ga je izdao, rekli bi neki kršćani, ne razmišljajući da je Juda nevoljko obavio ono što je bilo odredjeno da uradi i od te uloge pobjeći nije mogao nikako, a koliko je velik teret bio na njegovim leđima, najbolje govori to što se sutradan objesio.
I Isus se sam na trenutak pokajao zbog uloge koja mu je dodijeljena, a da prije toga nije bio upitan da li ju prihvaća, a nije mu bilo ni na kraj pameti da će tako boljeti....
I kakove sad ovo veze ima s prosjacima, ljudima koji kopaju po smeću,...e pa tako što mnogi od njih ne kopaju po smeću zbog gladi nego jer traže sirovine....oni su urbani rudari 21.stoljeća.
Danas se sve reciklira; hrana, otpad, muzika, filmovi, moda...čak i ljudi....
Iz svoje bi kože mnogi pobjegli i zavukli se u nečiju drugu, no nije sreća nikad negdje drugdje, nego uvijek sada i ovdje.
Čitav sam današnji dan proveo u autu jureći gradom i obavljajući kao neke poslove. Glavom su mi se vrzmale svakojake misli i neke sam želio zapisati, no nije bilo vremena, i to me jako ljuti...jer jebena inspiracija, kurva prokleta dolazi kad joj se najmanje nadaš, i još pritom u trenutku kada je ne možeš zabilježiti.Djelić sekunde sam razmišljao hoću li jače stisnuti gas pedalu i projuriti kroz narančasto, no ipak sam zaustavio auto na crvenom, kad s desne mi strane neko kucka po prozoru,točno na križanju Gajeve i Hebrangove, pogledam , a tamo Ćiro, na svom srebrnom skuterčiću, u odijelu i bez ikakve zaštitne opreme..."Hej otkud vi....?" pozdravimj ga
""Gledam te ja...skoro si kroz crveno prošao, pa si ipak stao..."
Upitam ga za zdravlje itd...on mene za buraza i odjuri dalje.Kaže, čekaju ga u Poglavarstvu.
Koja snaga koji život, pomislio sam u sebi , kao i svaki put kad se sretnem s Ćirom.I mogu ljudi o njemu misliti što god hoće...ali s toliko godina biti i dalje dječak, ne može svatko....
Molio sam ga jednom da odvoji malo vremena da mu napišemo biografiju, i to ne zbog nogometa.Jebeš nogomet, to je Ćiri bilo samo sredstvo za doći do cilja...da se taj čovjek bavio bilo čim drugim, bio bi jednako, ako ne i više uspješan.
Kristina i Ksenija upravo slave mamin rodjenadan, koji je bio prije pet mjeseci.
Malo blesavo, ali lijepo.
Majke treba slaviti svaki dan.
A ja se idem posvetiti recikliranju svojih misli.
Trebat će mi jer malo čitam u posljednje vrijeme.Osjećam zbog toga grižnju savjesti, kao i zbog duljeg izostanka bavljenja sportom.
Plaši me mogućnost samozadovoljstva u izostanku iz svijeta.Iza čovjeka ne ostane ni ....
Jebite se svi koji nabasate na ove moje črčkarije skupa samnom.
, 31. svibanj 2007 21:56:00 | (3) komentara
...
Najskuplja zakasnina
Išao sam vratiti film u dvdeoteku koji sam držao po dobrom običaju tjedan dana, a da film nisam ni pogledao, i naravno podigao odmah novi jer je kao vikend pa ću imati više vremena da ga pogledam, a kako sam usput išao i na plac kupit neke klopice, išao sam autom.Tek probudjen, a ne i budan, uzeo sam filmic i sjeo u vozilo , krenuo unatrag, kad je iz dvdeoteke istrčao neki klinac mašući panično rukama i vičući nešto, a od klime i muzike nisam čuo što hoće, no istodobno sam osjetio kako kotači prelaze preko nečega.Mislio sam da je neka rupa ili nešto slično .Izašao sam vani i skužio da sam dečku pregazio bajk.
"Joj šta ću sad, jadao se dečko jedva se suzdržavajući da ne zaplače.Kad me ugledao pomislio je sigurno da ću ga stjerati u neku stvar i odmagliti...dao sam mu broj telefona i pokazao rukom u smjeru zgrade gdje živim i obećao mu popraviti bajk, tj. platiti troškove popravka.Malo se smirio i tužnim glasom prozborio; "a tek sam ga dobio".
Baš mi ga je bilo žao jer sam se sjetio svog prvog bajka kojeg mi je djed kupio za otprilike 1500 DEM, i koliko sam bio ushićen poklonom, a zatim tužan kad dsam se s njega skršio.
Kako bilo, nazvala me mama od dečka, što sam i očekivao, te sam joj objasnio što se dogodilo, da sam kriv i da ću nadoknaditi štetu.
Tako je ovo za sada moja najskuplja zakasnina.
Nadam se da će tako i ostati.
Idem sada malo van.
Ko zna što će se dogoditi.
Noći su uzbudljive kad pada kiša.
, 4. svibanj 2007 22:52:00 | (4) komentara
evo obnovio sam post Ante
Ante mi je danas poslao poruku da obnovim post. I evo obnavljam ga.
, 21. travanj 2007 0:03:00 | (0) komentara
Boris je sinoć sanjao Almu
Boris je sinoć sanjao Almu.
Sreo ju je neki dan prvi put.
Znam jer sam bio tamo.
Sada Boris i ja hodamo po Amsterdamu.
Jedemo gljive iz ekoloških vrećica.
Zgrade su tako lijepe u svom veselom šarenilu dok izmedju njih promiču kanali.
Jedan most pa drugi. Bicikli i ljudi s kaktusima na glavi za kojima se nitko ne osvrće.Žuti, crni, crveni i nas dvojica šarenih.Ima nas još i po prvi put nismo sami.
Smijeh je ime ovim ulicama čije nazive još teško izgovaram.No to me ne sprečava da se nimalo ne osjećam strancem.
Zavlačim ruku u Borisovu vrećicu, a on jede iz moje.Gljive su osušene i izgledaju tako jadno, no osjećam da se bude kao duhovi iz nekog drugog svijeta.
Hodamo i ne osjećamo umor.Volim hodati ovim gradom.
Pada kiša.Za Borisom trče drvene klupe iz parka.Mnogo ih je i skoro ga sustižu.
On bježi i smije se.
Nije mi jasno zašto bježi.
Ja se igram u pijesku na obali jezera sa zlatnim ribicama.
Cijelo ih je pleme i tuku se da mi ispune želju.
A ja nemam nikakvih želja jer sam u Amsterdamu.
, 14. travanj 2007 22:19:00 | (6) komentara